Pređi na sadržaj
КОЗА

4. oktobar 2026.

Miodrag Stošić: SATIRIČAR NA IVICI VULKANA

Miodrag Stošić: SATIRIČAR NA IVICI VULKANA

Mnogi će reći da se Jovan Zafirović na srpskom satiričarskom nebu nije pojavio. On se prosto desio. Kao što neka elementarna nepogoda zadesi svet, ispod radara, iznenada i bez najave, tako je i ovaj mladić sa Kosova i Metohije upao u pomalo ustajali plićak moderne satire i zauzeo svoje ravnopravno mesto.

 Naravno, svako ko ima (ne)sreću da živi satiru, dobro zna da je to samo površni utisak. Talenat nije eksces, slučajnost ili nešto sa čim se tek tako probudimo jednog jutra. Stoga je relativno brzo prepoznavanje ovog stvaraoca u krugu satiričarskog esnafa, kao i ova knjiga, rezultat njegovog višegodišnjeg posmatranja i promišljanja svega oko nas.

Zafirović nije morao da traži svoju inspiraciju u časovima dokolice. Ona je tražila njega. Čovek koji, rečeno metaforom dr Neleta Karajlića, živi na ivici vulkana, mora da ima duha da bi preživeo. I upravo se na vatri vulkana zvanog Srbija, godinama krčkalo sve ono što je Zafirović na kraju samo prosuo na stranice ove knjige. Zato ova knjiga, iako prva, nije početnička. Ona je samo dugo sazrevala.

O tome pre svega svedoči stil i forma priloženih aforizama. Oni su filigranski izbrušeni, isklesani do savršenstva. Poseduju fonetsku ritmičnost koja se kod mnogih autora gradi godinama, ako ne i decenijama. Put od ideje do realizacije nije nimalo kratak a ovaj autor ga prelazi, čini se, lako i usput. U njegovim aforizmima nema ništa suvišno. Svaka reč ima težinu, svoje mesto i svrhu. On nije tek samo kratak i jasan, već precizan: „Na izborima će biti mrtva trka. Niko živ neće glasati.“; ,,Ja sam za kralja! Tako se osećam...“.

Autor ne poseže za već viđenim kombinacijama metafora. Za višeznačnostima koje smo mnogo puta sreli u knjigama starijih kolega. Takođe, uprkos mladosti, ne ide na „prvu loptu“. Njegove aforizme treba čitati polako i više puta.

 Još jedna uspešno izbegnuta zamka je aktuelnost, odnosno potrošnost aforizama. U svetu društvenih mreža i vesti koje se smenjuju kao flaše piva na maturskoj večeri, mnogi autori robuju svakodnevnim vestima koje lako dobiju lajkove ali su već za tri dana bajata „fora“. Zafirović nasuprot tome, ide metodom grčkih filozofa.  On apstrahuje suštinu iz aktuelnog. Ono što je univerzalno, ljudsko. Ono što će neko umeti da razume i kada za nekoliko decenija nabasa na ovu knjigu.

Dakle, on piše o univerzalnim, već dobro poznatim temama, ali ne na način koji je već viđen. A to je u satiri najteže. Deo aforizama tiče se Kosova i Metohije, ali ova knjiga nije samo o tome. Ona ima svesrpsko, pa čak i sveljudsko značenje. Bavi se ljudima i njihovim paradoksima koji su nažalost ili na sreću, svuda isti: „Kako da stoje iza svojih reči ljudi koji ceo život ćute?”; ,,Doći će vam pamet kad vam odu deca.“

Neki su aforizmi napisani sa ekstraktom arhaičnosti. Potpuno su svevremenski i podsećaju na narodne poslovice. Na izreke kakve se pripisuju „narodnoj mudrosti” ili mudrim bakama sa pijace. Ipak, čak i oni savršeno korespondiraju sa našim trenutnim momentom.

Tematski gledano, aforizmi iz ove knjige spadaju u domen politike, socijalnog miljea, korupcije, mana našeg mentaliteta... Dakle, ni traga od „lake komedije” i svih onih šarenijih i atraktivnijih tema, poput: muško-ženskih odnosa, estrade ili selebritija. Upravo nedostatak tih tema spašava ovu knjigu od toga da postane još jedna literarna limunada za „kod frizera” i za na „zid Fejsbuka”. Ovo je oštra, jaka, hrabra satira a ne tamo neki humor za strine i nastavnike u penziji.

Iako živimo u vremenu kada je subjektivnost legitimna, kada je autoru dato pravo da ima svoje političko i svako drugo opredeljenje pa da iz njega stvara, čini se da Zafirović uspeva da ostane „naš čovek”. Čitajući ga, čitalac ne zna za koga on glasa, za koji tim navija i šta misli o krahu zapadnoevropskog liberalizma a šta o veganima. To je takođe uspeh njegovog satiričnog narativa — nikome ne podilazi ali uspeva da se svima, ako ne dopadne, onda barem učini objektivnim. To su mogle neke „čike” kojih danas gotovo da nema. Čika Jova Zmaj, čika Duško Radović, čika Raša Popov... Ko zna, možda će i Jovan Zafirović generacijama koje dolaze i svetu koji nikako da ode, postati jednog dana „Čika Joca”. Neko koga će citirati i čitati i grobari i delije, i monarhisti i komunisti, i ljubitelji „Koka-kole” i „Fante”. Dakle, zlatni standard. Ja mu to od srca želim.

Miodrag Stošić je pisac, satiričar, novinar, scenarista i radio-voditelj.


FOTOGRAFIJA: Lična arhiva Miodraga Stošića/Obrada: KOZA izdavaštvo

Miodrag Stošić: SATIRIČAR NA IVICI VULKANA · KOZA